„Nisi ti baš nešto lijepa, Amra” – Riječi koje su mi obilježile život
„Nisi ti baš nešto lijepa, Amra.”
Te riječi odzvanjale su u mojoj glavi dok sam stajala pred ogledalom u dnevnoj sobi, držeći u ruci staru četku za kosu. Imala sam osam godina. Mama je sjedila za stolom, motala sarmu, a ja sam joj pokušavala pokazati kako sam naučila vezati kosu u rep. Pogledala me preko naočala i izgovorila to, kao da govori o vremenu ili cijeni kruha. Bez emocija, bez namjere da me povrijedi – barem sam tada tako mislila.
„Ali mama…”, prošaptala sam, osjećajući kako mi se grlo steže.
„Ma pusti sad to, Amra. Nije svatko rođen da bude ljepotica. Bitno je da si pametna.”
Taj dan bio je početak mog povlačenja. U školi sam sjedila u zadnjoj klupi, izbjegavala poglede dječaka i šaptanja djevojčica koje su se divile Ajli i Lejli zbog njihove duge kose i savršenih osmijeha. Ja sam bila „ona Amra”, uvijek s knjigom, uvijek tiha.
Godinama sam pokušavala pronaći potvrdu vlastite vrijednosti. Kad bi mi neko rekao da mi je lijepa haljina, odmah bih pomislila: „Lažeš. Znaš da nisam lijepa.” Kad bi me neko pozvao na rođendan, osjećala bih se kao da sam slučajno upala na popis gostiju.
Moja sestra Emina bila je sve ono što ja nisam: visoka, vitka, s očima boje kestena i osmijehom koji je mogao razoružati i najstrožeg profesora. Mama ju je često hvalila pred rodbinom: „Emina je baš prava ljepotica! Svi će se za njom okretati.”
Jednom sam čula kako teta Azra šapuće mami u kuhinji: „A Amra? Ona ti je više na tebe… skromna.”
Te riječi su me boljela više nego što bih ikada priznala. Počela sam izbjegavati obiteljska okupljanja, skrivati se iza knjiga i slušalica. U srednjoj školi sam se zaljubila u Tarika iz trećeg razreda. Bio je popularan, uvijek okružen prijateljima. Jednom me pogledao na hodniku i nasmiješio se. Srce mi je preskočilo. Ali onda sam čula kako njegova prijateljica Ajla govori: „Šta ćeš s njom? Ona ti nije baš nešto…”
Te večeri sam plakala do kasno u noć. Mama je došla do moje sobe, pokucala lagano i sjela na krevet.
„Šta je bilo, Amra?”
Nisam imala snage reći joj istinu. Samo sam slegnula ramenima.
„Znaš, život nije fer”, rekla je tiho. „Nekad moraš biti jača od svega što ti ljudi kažu.”
Ali kako biti jača kad su te riječi došle od nje? Od žene koja mi je trebala biti najveća podrška?
Na fakultetu sam upoznala Selmu. Bila je glasna, duhovita i nije marila za tuđe mišljenje. Jednom smo sjedile na kavi kad mi je rekla:
„Znaš šta, Amra? Ti imaš najljepše oči koje sam ikad vidjela. I tvoj osmijeh… kad se nasmiješ iskreno, cijela prostorija se razvedri.”
Prvi put nakon dugo vremena povjerovala sam da možda ipak vrijedim nešto više od onoga što vidim u ogledalu. Počela sam se otvarati ljudima, izlaziti van, smijati se glasno bez straha da će me neko osuđivati.
Ali rana iz djetinjstva nije nestala. Svaki put kad bih stala pred ogledalo prije važnog sastanka ili izlaska, čula bih mamin glas: „Nisi ti baš nešto lijepa…”
Godinama kasnije, kad sam već radila kao nastavnica u osnovnoj školi u Sarajevu, dobila sam poziv iz bolnice: mama je imala moždani udar. Sve stare zamjerke nestale su u trenutku dok sam trčala hodnicima Kliničkog centra.
Sjedila sam kraj njenog kreveta, držala je za ruku dok je polako dolazila sebi.
„Amra…”, prošaptala je slabašno.
„Tu sam, mama.”
Pogledala me umornim očima i prvi put nakon dugo godina rekla:
„Znaš… uvijek si bila najhrabrija od svih mojih kćeri.”
Suza mi je skliznula niz obraz. Nije rekla da me voli, nije rekla da joj je žao – ali te riječi bile su dovoljne.
Danas, kad gledam svoje učenike kako se bore sa svojim nesigurnostima, trudim se biti ona odrasla osoba koja će im reći da vrijede – bez obzira na to kako izgledaju ili što drugi misle o njima.
Ponekad se pitam: koliko nas nosi ožiljke zbog riječi iz djetinjstva? Koliko puta smo povjerovali tuđem mišljenju više nego vlastitom srcu?
Možda nikad neću biti ljepotica iz maminog sna – ali naučila sam voljeti sebe onakvu kakva jesam. I možda je to najveća pobjeda od svih.
A vi? Jeste li ikada osjetili težinu tuđih riječi na svojoj koži? Koliko vam je trebalo da ih skinete?