Kad je uspio, zaboravio me – sad kad pada, traži me natrag
“Ivana, ne možeš tako! Ne možeš mi sad okrenuti leđa!” Dario je stajao na pragu naše stare dnevne sobe, glas mu je drhtao, ali oči su mu bile pune onog istog ponosa koji me godinama gušio.
Sjećam se dana kad smo prvi put ušli u ovaj stan. Bilo je proljeće, mirisalo je na svježe oprano rublje i kavu. Dario je nosio kutije, smijao se i govorio: “Ovo je početak našeg života, Ivana!” Vjerovala sam mu. Tada sam još vjerovala u nas.
Ali život u Zagrebu nije bio bajka. Dario je bio ambiciozan, uvijek s planovima i velikim snovima. Ja sam radila u knjižnici, voljela miris starih knjiga i tišinu među policama. On je jurio za uspjehom, a ja sam ga čekala kod kuće s toplom večerom i osmijehom.
“Ivana, došao sam samo na kratko, imam sastanak s investitorima,” govorio bi dok bi mi poljubio čelo i nestao iza vrata. Prvo su to bili sati, onda dani, a onda tjedni kad ga ne bih vidjela budnog. Počela sam razgovarati sama sa sobom, šaptati njegove rečenice u praznu sobu.
Jedne večeri, dok sam slagala rublje, pronašla sam poruku na njegovom mobitelu. “Vidimo se večeras? Nedostaješ mi.” Ime: Ana. Srce mi je preskočilo. Nisam plakala. Samo sam sjela na pod i gledala u zid. Sutradan sam ga pitala: “Dario, tko je Ana?” Pogledao me kao da sam ga uvrijedila najgorom mogućom uvredom.
“Ivana, ti si uvijek bila preosjetljiva. To je samo posao. Ana je iz marketinga.”
Nisam više pitala. Počela sam šutjeti. U knjižnici su primijetili da sam tiša nego prije. Prijateljica Mirela me zvala na kavu: “Ivana, moraš pričati s nekim. Ne možeš sve držati u sebi.” Ali nisam znala kako objasniti prazninu koja raste između mene i Darija.
Njegova karijera je eksplodirala. Naslovi u novinama: “Mladi poduzetnik iz Hrvatske osvaja tržište!” Svi su ga znali. Svi su ga voljeli. Ja sam bila njegova sjena.
Na obiteljskim ručkovima njegova majka bi me tapšala po ruci: “Ivana, moraš razumjeti Darija. On radi za vas.” A ja bih klimala glavom i smiješila se dok mi je duša pucala.
Godine su prolazile. Djeca nismo imali – uvijek bi rekao: “Još nije vrijeme.” Počela sam sanjati o bijegu. O nekom malom stanu u Osijeku ili Splitu, o miru bez njegovih laži.
Onda je došla kriza. Njegova firma je propala preko noći. Novac je nestao, prijatelji su nestali još brže. Jedne večeri vratio se kući pijan, slomljen.
“Ivana… oprosti mi… Trebam te sada više nego ikad.”
Gledala sam ga dugo. U tom trenutku nisam znala mrzim li ga ili ga žalim. Sjetila sam se svih onih noći kad sam plakala sama dok je on slavio uspjehe s drugima.
“Dario, gdje si bio kad sam te trebala? Gdje si bio kad sam te molila da me pogledaš? Sad kad nemaš ništa, sjetiš se mene?”
Sjeo je na pod i počeo plakati kao dijete. Prvi put nakon godina vidjela sam ga ranjivog.
Mirela me zvala sutradan: “Iva, čula sam za Darija… Što ćeš sad?”
Nisam znala odgovoriti. Srce mi je bilo podijeljeno između sažaljenja i bijesa.
Dani su prolazili. Dario je pokušavao biti onaj stari – donosio mi cvijeće iz tržnice, kuhao kavu, pričao o budućnosti koju bismo mogli imati. Ali ja više nisam bila ona Ivana koja ga je čekala s večerom.
Jedne večeri sjeli smo za stol.
“Ivana, možemo li pokušati ispočetka? Znam da sam pogriješio… Ali ti si jedina koja mi je ostala.”
Pogledala sam ga ravno u oči.
“Dario, ja više ne znam tko smo mi. Ti si mene zaboravio kad ti je bilo dobro. Sad kad ti je teško, sjetiš se da smo bili muž i žena? Ljubav nije rezervna opcija kad sve drugo propadne.”
U tišini koja je uslijedila čula sam vlastito srce kako kuca – snažno, odlučno.
Te noći spakirala sam nekoliko stvari i otišla kod Mirele.
Dario mi je pisao poruke: “Molim te, vrati se! Sve ću promijeniti!” Nisam odgovarala.
Danas sjedim u malom stanu iznad knjižare u Osijeku. Svako jutro pijem kavu na balkonu i gledam ljude kako žure na posao. Ponekad pomislim na Darija – pitam se žali li za mnom ili samo za onim što je izgubio.
Možda ljubav nije ono što preživljava sve izdaje i zaborave. Možda ljubav znači znati kada treba otići.
Pitam vas – što biste vi učinili na mom mjestu? Je li oprost moguć kad jednom postaneš nevidljiv onome koga voliš?