Kocka koja nas je slomila: Istina iza laži
“Znaš li ti uopće kako je to kad nemaš ni za kavu?” Lejla je viknula kroz suze, dok su joj ruke drhtale iznad stola u malom stanu na Grbavici. Njene riječi su me pogodile jače nego što sam očekivao. U tom trenutku, sve ono što sam mjesecima skrivao prijetilo je da eksplodira. Nisam mogao više izdržati.
“Lejla, molim te…” pokušao sam, ali me prekinula.
“Ne, Amar! Dosta mi je tvojih izgovora! Svaki put kad trebaš platiti nešto, ti nestaneš ili se praviš da si zaboravio novčanik. Jesi li ti uopće svjestan koliko mi to znači?”
Sjedio sam nijem, gledajući u ruke. Srce mi je tuklo kao ludo. Nisam bio navikao na ovakve scene. Odrastao sam u imućnoj obitelji u Zagrebu, gdje su problemi bili rješavani novcem, a osjećaji često gurnuti pod tepih. Kad sam prije godinu dana došao u Sarajevo zbog posla, želio sam novi početak. Htio sam upoznati nekoga tko će me voljeti zbog mene, a ne zbog prezimena ili stanja na računu.
Lejlu sam upoznao preko aplikacije. Bila je duhovita, pametna i imala je onaj poseban sjaj u očima koji te natjera da zaboraviš na sve oko sebe. Prvi spoj bio je u maloj kafani kod Sebilja. Sjećam se kako je naručila kafu s mlijekom i smijala se mojim nespretnim pokušajima da izgovorim “burek sa sirom”. Odmah sam znao da želim biti s njom.
Ali onda su krenule moje laži. Pravio sam se da radim običan posao u call centru, da živim u podstanarskoj sobi i da jedva spajam kraj s krajem. Nisam joj rekao za stan u Zagrebu, za auto koji sam ostavio kod roditelja, za dionice i štednju koju sam godinama skupljao. Bojao sam se da će me gledati drugačije ako sazna istinu.
S vremenom su moje laži postale svakodnevica. Kad bi me pitala zašto ne idemo na izlet ili večeru, uvijek bih imao neki izgovor: “Ma znaš, šef mi nije uplatio plaću…”, “Moram pomoći mami oko računa…”. Lejla je bila strpljiva, ali vidio sam da joj smeta.
Jedne večeri, dok smo šetali Vilsonovim, stala je i pogledala me ozbiljno:
“Amare, jesi li ti siguran da želiš biti sa mnom? Znam da ti nije lako, ali ja ne tražim ništa osim iskrenosti. Ne moraš mi kupovati poklone ni voditi me na skupa mjesta. Samo želim znati da mogu računati na tebe.”
Osjetio sam knedlu u grlu. Htio sam joj reći istinu, ali nisam imao hrabrosti. Umjesto toga, nasmiješio sam se i poljubio je u čelo.
Sve je kulminiralo kad me pozvala na večeru kod svojih roditelja u Ilidži. Njena majka, Senada, odmah me procijenila pogledom:
“A čime se ti baviš, Amare?”
“Radim u call centru…”, odgovorio sam tiho.
Senada je klimnula glavom, ali vidio sam sumnju u njenim očima. Lejlin otac, Fahrudin, bio je srdačan, ali rezerviran. Večer je prošla u napetoj atmosferi.
Nakon toga Lejla je postala još nesigurnija. Počela je sumnjati da nešto krijem. Jednog dana pronašla je moju staru vozačku dozvolu iz Zagreba i pismo banke koje sam zaboravio sakriti.
“Amare, tko si ti zapravo? Zašto imaš adresu u Zagrebu? Zašto si mi lagao?”
Nisam mogao više izdržati.
“Lejla… Nisam ti rekao istinu jer sam se bojao. Bojao sam se da ćeš me voljeti samo zbog novca. Nisam htio da moj život bude prepreka između nas.”
Gledala me šokirano.
“Znači cijelo vrijeme si mi lagao? Mislila sam da smo partneri, a ti si od mene napravio budalu!”
Plakala je cijelu noć. Ja sam sjedio na kauču i gledao u prazno. Ujutro je spakirala svoje stvari i otišla.
Dani su prolazili sporo. Pokušavao sam joj pisati, zvati je, ali nije odgovarala. Njeni prijatelji su mi rekli da joj treba vremena.
Moji roditelji su došli iz Zagreba pokušati me utješiti:
“Amare, nisi trebao lagati djevojci ako si je stvarno volio”, rekla mi je mama dok smo sjedili za stolom.
Otac je samo odmahnuo glavom:
“Novac ne može kupiti povjerenje. Nauči to dok si još mlad.”
Nisam znao što bih im odgovorio. Bio sam slomljen.
Nakon nekoliko tjedana Lejla mi se javila porukom:
“Ne znam mogu li ti više vjerovati. Možda si mislio da radiš pravu stvar, ali meni si oduzeo pravo izbora. Voljela bih da si bio iskren od početka.”
Ostao sam gledati u ekran dugo nakon što je poruka stigla. Znao sam da više ništa neće biti isto.
Ponekad se pitam: Je li bolje biti iskren i riskirati sve ili lagati kako bismo zaštitili ono što volimo? Može li ljubav preživjeti bez povjerenja? Što biste vi učinili na mom mjestu?