Poruke na muževljevom mobitelu: Između sumnje i oprosta
“Vesna, jesi li vidjela moj mobitel?” Edinov glas odjeknuo je iz hodnika dok sam sjedila za kuhinjskim stolom, ruku stegnutih oko šalice kave. Srce mi je tuklo kao ludo, a u ruci sam držala njegov telefon. Prsti su mi drhtali dok sam gledala ekran – poruke od neke žene, Jasne, stizale su gotovo svakodnevno. Neke su bile bezazlene, ali druge… druge su bile pune nježnosti i riječi koje nisam čula od Edina godinama.
“Nisam, Edine. Možda si ga ostavio u autu?” slagala sam, skrivajući telefon ispod novina. Osjećala sam se kao uljez u vlastitom životu, ali nisam mogla prestati čitati. Svaka nova poruka bila je kao udarac u trbuh. “Nedostaješ mi danas”, pisala je Jasna. “Jedva čekam opet te vidjeti.”
Nisam znala što me više boli – sadržaj poruka ili činjenica da sam postala žena koja špijunira muža nakon četrdeset godina braka. Uvijek sam vjerovala da smo Edin i ja izgradili nešto neuništivo. Prošli smo rat, izbjeglištvo, povratak u Sarajevo, podizanje dvoje djece, sve moguće krize i tuge. A sada, u penziji, kad smo napokon trebali uživati jedno u drugome, osjećala sam se izdano kao nikad prije.
Te večeri nisam mogla spavati. Edin je ležao pored mene, mirno dišući, a ja sam zurila u strop. U glavi su mi se vrtjele slike: Edin i Jasna na kavi, Edin kako joj se smiješi onim osmijehom koji je nekad bio samo moj. Sjećanja na našu mladost miješala su se s gorčinom sadašnjosti.
Sljedećeg jutra nisam izdržala.
“Edine, moramo razgovarati,” rekla sam čim je sjeo za stol. Pogledao me zbunjeno.
“Što je bilo?”
“Našla sam tvoje poruke s Jasnom.”
Tišina. Njegovo lice se smrznulo. Nisam znala što očekujem – ispriku, laž, bijes? Umjesto toga, samo je sjeo i pokrio lice rukama.
“Vesna… nije ono što misliš.”
“Što onda jest?” glas mi je bio promukao od suza koje sam gutala cijelu noć.
“Jasna je… prijateljica iz mladosti. Osjećao sam se usamljeno otkad su djeca otišla svojim putem. Ti si stalno s unucima ili na pilatesu… Nisam htio ništa loše. Samo razgovor.”
“Razgovor? Onda zašto ‘nedostaješ mi’? Zašto sve te riječi koje meni nisi rekao godinama?”
Edin je šutio. U toj tišini čula sam sve ono što nije mogao izgovoriti.
Nisam znala što da radim. Otišla sam kod kćeri, Lejle. Sjela sam za njezin kuhinjski stol i ispričala joj sve.
“Mama, ne možeš mu samo tako oprostiti! Mora znati da te povrijedio!” Lejla je bila bijesna.
Ali moj sin Damir bio je drugačiji: “Možda tata stvarno nije imao lošu namjeru. Znaš kakvi su muškarci kad ostare…”
Obitelj se podijelila. Lejla nije htjela ni čuti za Edina tjednima, a Damir ga je branio pred svima. Unuci su osjećali napetost i pitali zašto djed više ne dolazi na ručak nedjeljom.
Prolazili su dani u tišini i hladnoći. Edin i ja smo živjeli kao stranci pod istim krovom. Svaki njegov pokušaj razgovora završio bi mojim suzama ili njegovim povlačenjem u sobu.
Jedne večeri, dok sam slagala veš, naišla sam na staru kutiju s pismima koje mi je Edin pisao dok je bio na radu u Njemačkoj osamdesetih. Čitala sam ih do kasno u noć. U svakom retku osjećala se ona stara ljubav – iskrena, nesavršena, ali naša.
Sljedećeg jutra sjela sam nasuprot Edinu.
“Znaš li koliko si me povrijedio?” pitala sam tiho.
“Znam, Vesna. I žao mi je više nego što mogu reći. Nisam ni shvatio koliko si mi važna dok nisam skoro sve izgubio.”
Plakala sam tada prvi put pred njim otkad sam saznala za Jasnu. Plakala sam zbog svih godina koje smo proveli zajedno, zbog svih riječi koje nismo rekli i zbog straha da možda više nikada nećemo biti isti.
“Ne znam mogu li ti oprostiti odmah,” rekla sam iskreno. “Ali želim pokušati. Zbog nas, zbog djece… zbog svega što smo prošli.”
Edin me tada prvi put nakon dugo vremena zagrlio onako kako me grlio kad smo bili mladi – čvrsto, kao da me nikada neće pustiti.
Nije bilo lako. Povjerenje se ne vraća preko noći. Bilo je dana kad bih ga pogledala i opet osjetila bol, ali bilo je i dana kad bih se sjetila zašto smo izdržali sve ove godine zajedno.
Ponekad se pitam: Je li moguće ponovno vjerovati nakon izdaje? Može li ljubav preživjeti sve – ili samo one koji su spremni boriti se za nju?