Strah za budućnost mog sina: Nasljedstvo, obitelj i težina odluke
“Ne možeš samo tako odlučiti! To je novac koji je meni ostavljen!” viknula sam kroz suze, dok je Ivan stajao nasred dnevnog boravka, stisnutih šaka. Njegove oči bile su hladne, gotovo neprepoznatljive. “Maja, razmisli malo. S ovim novcem možemo napokon kupiti stan. Nećeš valjda sve ostaviti samo svome sinu? I moji imaju pravo na dio!”
U tom trenutku, sve što sam osjećala bila je panika. Srce mi je lupalo kao ludo. Prije samo nekoliko sati, sjedila sam na tramvajskoj stanici, držeći u ruci pismo iz odvjetničkog ureda. Moja teta Ljubica iz Splita ostavila mi je nasljedstvo – više nego što sam ikada mogla sanjati. Ali umjesto radosti, osjećala sam težinu na prsima. Znala sam da će ovo promijeniti sve.
Ivan ima dvoje djece iz prvog braka – Anu i Filipa. Nikad nisu prihvatili mene ni mog sina Davida. Uvijek su nas gledali kao uljeze. Naši obiteljski ručkovi bili su poput minsko polja: svaka riječ mogla je izazvati eksploziju. Ivan je često govorio: “Djeca su djeca, svi su naši.” Ali kad se radilo o stvarima koje su važne, uvijek su njegova djeca bila na prvom mjestu.
Sada, kad je novac došao u igru, osjećala sam da će moj David biti gurnut u stranu. Naš stan još uvijek nije bio naš – živjeli smo u podstanarskom stanu na Trešnjevci, a vlasnica nam je stalno prijetila povećanjem najamnine. Ivan je odmah počeo pričati o kupnji stana, ali ja sam znala da će, ako sve stavimo na zajednički račun, moj sin ostati bez ičega.
“Ivan, ovo je prvi put da mogu nešto osigurati za Davida! Ti imaš Anu i Filipa, oni imaju majku i djedovinu u Zadru. David nema nikoga osim mene!”
Ivan je sjeo na rub kauča i zario lice u dlanove. “Znaš da te volim, ali ne možeš biti sebična. Što će reći moji roditelji? Što će reći Ana i Filip?”
U meni se lomilo sve što sam gradila godinama. Sjetila sam se dana kad sam ostala sama s Davidom – njegov otac, Tomislav, otišao je kad je David imao samo dvije godine. Godinama sam radila dva posla da mu mogu priuštiti tenisice i knjige za školu. Kad sam upoznala Ivana, vjerovala sam da ćemo biti prava obitelj. Ali sada, kad je došlo do novca, sve maske su pale.
Te noći nisam mogla spavati. David je spavao u svojoj sobi, a ja sam sjedila za kuhinjskim stolom i gledala izvod iz banke. Toliko nula nisam nikad vidjela na svom računu. Ali ni to nije donosilo mir.
Sljedećeg dana Ivanova bivša žena, Sanja, nazvala me na posao. “Čula sam da si naslijedila nešto veliko. Samo da znaš – Ana i Filip očekuju da ih ne zaboraviš.” Glas joj je bio leden kao bura. Nisam znala što reći pa sam samo spustila slušalicu.
Kad sam došla kući, Ana i Filip već su sjedili za stolom s Ivanom. Ana me gledala ispod oka: “Tata kaže da ćemo možda napokon imati svoj stan?” Filip je šutio, ali pogled mu je bio pun prijezira.
David se povukao u svoju sobu i zatvorio vrata. Znam da ga boli što ga nitko ne pita kako se osjeća.
Te večeri Ivan i ja smo se posvađali kao nikad prije.
“Ne možeš biti tako tvrdoglava! Ovo je prilika za sve nas!”
“Za sve? Ili samo za tvoju djecu?”
“Majo, molim te…”
“Ne! Dosta! Cijeli život sam davala drugima i ostajala praznih ruku! Ovaj put biram svoje dijete!”
Ivan je izašao iz stana zalupivši vratima tako jako da su se slike zatresle na zidu.
Sljedećih dana atmosfera u stanu bila je ledena. Djeca su šaptala iza zatvorenih vrata, a Ivan me izbjegavao. Nisam znala što učiniti – podijeliti novac značilo bi da David nikad neće imati sigurnost koju zaslužuje; zadržati ga za sebe značilo bi kraj mog braka.
Jedne večeri sjela sam s Davidom na krevet.
“Mama, ako ti trebaš taj novac za mene… nemoj se svađati s Ivanom zbog mene. Ja mogu i bez toga.”
Suza mi je skliznula niz obraz.
“Ne radi se samo o novcu, Davide. Radi se o tome da te zaštitim. Da ti dam ono što ja nikad nisam imala – sigurnost.”
Te riječi su mi odzvanjale u glavi cijelu noć.
Nakon tjedan dana Ivan se vratio kući kasno navečer.
“Majo… Razmišljao sam. Možda si u pravu. Možda stvarno trebamo razmisliti kako najbolje zaštititi Davida… ali ne želim izgubiti tebe zbog novca.” Njegov glas bio je tih, slomljen.
Pogledala sam ga i shvatila koliko smo daleko otišli zbog nečega što bi trebalo biti blagoslov.
Danas još uvijek ne znam jesam li donijela pravu odluku. Novac stoji na posebnom računu na Davidovo ime. Ivan i ja pokušavamo ponovno graditi povjerenje, ali sjena sumnje stalno visi nad nama.
Ponekad se pitam: Je li moguće sačuvati obitelj kad novac postane važniji od ljubavi? Što biste vi učinili na mom mjestu?