Kad Ljubav Boli: Kako Nas Je Ena Pokušala Rastrgati, a Mi Smo Ipak Ostali Zajedno

“Opet si ti? Zar nemaš pametnijeg posla nego svaki mjesec dolaziti ovdje?” Ena je stajala na hodniku, ruku prekriženih, dok sam ja pokušavala ostati smirena. Nisam joj ništa odgovorila, samo sam prošla pored nje i pokucala na vrata stana. Damir ih je otvorio s osmijehom koji mi je uvijek topio srce. “Ajla, dođi, uđi!” rekao je, ali Ena je već počela s otrovnim komentarima.

Tog dana nisam ni slutila koliko će mi život postati kompliciran. Damira sam upoznala preko brata, koji mu je iznajmio stan kad se razveo. Bio je tih, povučen, ali s toplinom u očima koju nisam mogla ignorirati. Prvi put kad smo sjeli zajedno na kavu, pričali smo satima o svemu – od djetinjstva u Sarajevu do omiljenih filmova. Osjetila sam da se nešto rađa između nas.

Ali Ena… Ona nije mogla podnijeti da Damir nastavi dalje. Svaki put kad bi njihova kćerka Lejla došla kod njega, Ena bi zvala, slala poruke, prijetila da će mu zabraniti viđanje djeteta ako me ne ostavi. “Nećeš ti moju kćer odgajati!” vikala je jednom prilikom dok sam sjedila s Lejlom i pomagala joj oko zadaće iz matematike.

Damir je bio rastrgan. Volio je Lejlu više od svega, ali nije htio da Ena upravlja njegovim životom. “Ajla, ne znam šta da radim… Ako popustim Eni, gubim tebe. Ako ne popustim, bojim se da ću izgubiti Lejlu,” šapnuo mi je jedne večeri dok smo sjedili na balkonu i gledali svjetla grada.

Moja majka nije bila oduševljena našom vezom. “Ajla, zar ti treba muškarac s djetetom i bivšom ženom koja pravi scene? Naći ćeš ti nekog boljeg,” govorila mi je dok smo pile kafu u kuhinji. Ali ja sam znala da Damir nije samo još jedan muškarac – bio je moj oslonac, moj prijatelj, moja ljubav.

Jednog dana Ena je otišla korak dalje. Poslala mi je poruku s nepoznatog broja: “Znam gdje radiš. Ako ne ostaviš Damira, napravit ću ti pakao od života.” Ruke su mi drhtale dok sam čitala te riječi. Nisam znala što da radim – reći Damiru ili prešutjeti? Odlučila sam mu pokazati poruku.

Damir je bio bijesan. “Ovo više ne može ovako! Idem kod nje i reći ću joj sve!” Uhvatio me za ruku i pogledao me očima punim tuge i bijesa. “Ne želim da patiš zbog mene.” Ali ja nisam htjela odustati. “Zajedno smo u ovome. Neću te ostaviti samo zato što je ona luda.”

Sljedećih tjedana Ena je nastavila s prijetnjama. Zvala me na posao, pričala kolegicama kako sam razaračica tuđih brakova, čak je jednom došla pred moju zgradu i vikala moje ime. Ljudi su gledali kroz prozore, susjedi su šaptali iza leđa.

Jedne večeri, dok smo Damir i ja sjedili u njegovoj kuhinji, Lejla je došla uplakana iz sobe. “Mama kaže da te ne smijem voljeti… Ali ja te volim, Ajla,” šapnula mi je kroz suze. Zagrlila sam je i obećala joj da ću uvijek biti tu za nju.

Damir je tada donio odluku. Otišao je kod odvjetnika i pokrenuo postupak za ravnopravno skrbništvo nad Lejlom. Ena je poludjela – prijetila mu je sudom, prijavljivala ga socijalnoj službi, čak ga je optužila za nasilje koje se nikad nije dogodilo.

Moja obitelj bila je podijeljena. Otac mi je tiho davao podršku: “Ako ga voliš, bori se za njega.” Majka nije htjela ni čuti za Damira. Brat me molio da se maknem iz svega: “Ajla, nisi ti kriva što su oni rastavljeni, ali ne moraš nositi tuđe terete.” Ali ja nisam mogla otići.

Najteže mi je bilo kad sam vidjela koliko Lejla pati. Dijete rastrgano između dvije vatre – majke koja joj puni glavu mržnjom i oca koji pokušava ostati dostojanstven. Pitala sam se jesam li ja razlog njenoj boli.

Prošlo je nekoliko mjeseci borbe po sudovima, razgovora sa socijalnim radnicima i beskrajnih svađa s Enom. Ali jednog dana stigla nam je presuda – Damir ima pravo na ravnopravno skrbništvo. Plakali smo svi zajedno – Damir, Lejla i ja.

Ena se povukla, barem na neko vrijeme. Počeli smo graditi naš mali svijet ispočetka – bez straha i prijetnji. Lejla me zvala “mama Ajla” prvi put dok smo zajedno pravile kolače za Bajram.

Ponekad se pitam jesam li bila sebična što sam ušla u tuđu priču i borila se za ljubav koja nije bila jednostavna. Ali kad vidim osmijeh na Damirovom licu i osjećam Lejlino povjerenje, znam da bih opet sve isto napravila.

I sada vas pitam: Biste li vi imali snage boriti se protiv prošlosti zbog ljubavi? Koliko daleko biste išli za osobu koju volite?