Na raskršću srca: Ivanova borba između vjernosti i iskušenja
“Ivan, gdje si bio sinoć?” Marijin glas me presjekao dok sam ulazio u stan, noseći miris kiše i umora na sebi. Pogledala me onim svojim prodornim očima, kao da već zna odgovor, ali želi čuti moju verziju. Zastao sam na pragu, spuštajući torbu na pod. “Bio sam… ostao sam dulje na poslu. Lana je imala problema s izvještajem pa sam joj pomagao.”
Laž je skliznula s mojih usana lakše nego što bih ikada priznao. Osjetio sam kako mi srce udara u sljepoočnicama. Marija je šutjela, a tišina među nama bila je teža od bilo kakve svađe. Znao sam da nije povjerovala, ali nije imala dokaza. Još.
Sve je počelo prije tri mjeseca, sasvim nevino. Lana je nova kolegica u uredu, došla iz Sarajeva, uvijek nasmijana, s onim specifičnim bosanskim šarmom koji te natjera da se osjećaš kao da si najvažnija osoba na svijetu. Prvi put kad smo ostali sami u kuhinji firme, pričali smo o glupostima – o Dinamu i Želji, o tome kako joj fali burek iz Baščaršije. Smijali smo se toliko da sam zaboravio na vrijeme.
S vremenom su ti razgovori postali duži, dublji. Počela mi je pričati o svom razvodu, o tome kako joj je teško biti sama u Zagrebu. Ja sam joj pričao o Mariji, o našoj djeci, o tome kako ponekad osjećam da smo samo cimeri koji dijele račune i brige. Lana me slušala kao nitko prije. U njezinoj blizini osjećao sam se živim.
Jedne večeri ostali smo raditi do kasno. Kiša je lila po prozorima, a ured je bio prazan. Lana je sjela kraj mene, ruka joj je slučajno dotaknula moju. Pogledali smo se i u tom trenutku sve granice su nestale. Poljubila me. Nisam se povukao.
Te noći nisam mogao spavati. Gledao sam Mariju kako spava pored mene, njezinu ruku na jastuku, i osjećao sam se kao najgori čovjek na svijetu. Sljedećih dana izbjegavao sam Lanu, ali ona mi je slala poruke – kratke, nježne, pune nade i čežnje. Nisam imao snage prekinuti.
Marija je postajala sumnjičava. Počela je provjeravati moj mobitel, ispitivati me gdje idem nakon posla. Jedne večeri dok sam tuširao djecu, čuo sam kako šapuće s mojom sestrom Anom u kuhinji.
“Ne znam što mu je… stalno je odsutan. Bojim se da ima nekoga,” rekla je Marija tiho.
Ana ju je pokušala utješiti: “Možda je samo umoran, znaš kakav je posao u firmi…”
Ali Marija nije bila uvjerena. Osjećao sam kako zidovi našeg doma postaju sve tanji, kao da će svaki trenutak popustiti pod težinom moje tajne.
Jednog petka Lana me pozvala na kavu nakon posla. Sjedili smo u malom kafiću na Trešnjevci, daleko od poznatih lica. Držala me za ruku ispod stola.
“Ivane, ne mogu više ovako… ili ćemo biti zajedno ili prekidamo sve,” rekla je odlučno.
Osjetio sam paniku. Nisam mogao zamisliti život bez Marije i djece, ali nisam mogao ni zamisliti da više nikada ne vidim Lanu. Bio sam rastrgan između dvije stvarnosti koje su me jednako privlačile i uništavale.
Te večeri Marija me dočekala budna. Na stolu su bile moje poruke s Lanom – isprintane.
“Što je ovo?” pitala je drhtavim glasom.
Nisam imao snage lagati više. Sjeo sam nasuprot nje i priznao sve – poljubac, poruke, osjećaje koje nisam mogao objasniti ni sebi ni njoj.
Marija je plakala cijelu noć. U jednom trenutku mi je rekla: “Znaš li koliko te volim? Koliko sam ti vjerovala? Kako ću sada opet spavati pored tebe?”
Nisam imao odgovora. Sljedećih dana živjeli smo kao stranci pod istim krovom. Djeca su osjećala napetost; sin me pitao zašto mama plače svaku večer.
Lana mi je slala poruke, ali nisam odgovarao. Nisam imao pravo tražiti sreću dok gledam kako se moj svijet raspada.
Prošlo je nekoliko tjedana prije nego što mi je Marija rekla: “Ne znam hoću li ti ikada moći oprostiti, ali želim pokušati zbog djece. Ali moraš mi obećati da ćeš biti iskren – uvijek.”
Obećao sam joj to, ali svaki dan osjećam strah – strah da će povjerenje koje smo gradili godinama zauvijek ostati napuklo.
Ponekad se pitam: Jesam li ja žrtva vlastite slabosti ili samo čovjek koji traži ono što mu nedostaje? Može li ljubav preživjeti izdaju ili su neke rane jednostavno preduboke?
Što vi mislite – može li se povjerenje obnoviti ili jednom kad pukne više nikad nije isto?