Ispod istog krova: Izdaja koju nisam očekivala
“Ne vjerujem ti više, Jasmina! Kako si mogla?” – moj glas je drhtao dok sam stajala nasred kuhinje, a ona je zurila u mene s tanjurom vruće juhe u ruci. Miris pileće juhe, koji me do jučer smirivao, sada mi je okretao želudac.
“Ajla, dušo, smiri se… Nisi dobro razumjela…” pokušavala je, ali riječi su joj zvučale šuplje, kao da ih izgovara netko koga ne poznajem.
Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Bio je četvrtak navečer, kiša je lupkala po prozoru našeg stana u Sarajevu. Adnan opet nije došao kući na vrijeme. Već mjesecima sam osjećala da nešto nije u redu. Svaki put kad bih ga pitala gdje je bio, Jasmina bi me nježno pogladila po ruci i rekla: “Ma znaš kakav ti je Adnan, uvijek kasni zbog posla. Ne brini, dušo.”
Vjerovala sam joj više nego vlastitoj majci. Moja mama živi u Mostaru i rijetko se viđamo, a Jasmina mi je bila sve – prijateljica, savjetnica, rame za plakanje. Kad sam ostala trudna s Lejlom, ona je bila ta koja mi je pomogla oko svega. Kad sam izgubila posao u banci prošle zime, ona me tješila i uvjeravala da će sve biti dobro.
Ali sada, dok sam gledala njezine ruke kako drhte iznad stola, shvatila sam da sam cijelo vrijeme bila slijepa.
Sve je počelo prije tri mjeseca. Adnan je sve češće ostajao vani do kasno. Govorio je da ima previše posla u firmi, da mora na sastanke s klijentima. Jedne večeri sam pronašla crveni ruž na njegovoj košulji. Nisam nosila tu boju otkako sam rodila Lejlu. Kad sam ga suočila s tim, samo se nasmijao: “Ma to ti je od kolegice iz ureda, slavili smo rođendan.”
Jasmina je sjedila pored mene i odmah ga podržala: “Ajla, nemoj odmah najgore misliti. Znaš kakve su žene na poslu, stalno se grle i ljube u obraz.”
Tada sam joj povjerovala. Bila sam umorna od sumnjičenja i željela sam vjerovati da mi obitelj nije laž.
Ali onda su počele stizati poruke s nepoznatog broja: “Znaš li gdje ti je muž večeras?” Prvo sam mislila da se netko šali. Onda su stigle slike – Adnan s nekom ženom u kafiću na Ilidži. Pokazala sam ih Jasmini, a ona ih je samo prezirno pogledala: “To ti je neka ljubomorna budala koja želi uništiti vaš brak. Ne nasjedaj na to!”
Noćima nisam spavala. Počela sam pratiti Adnana preko aplikacije na mobitelu. Jedne večeri vidjela sam da nije na poslu nego kod nekog stana na Grbavici. Nazvala sam Jasminu i rekla joj da idem tamo. “Nemoj, Ajla! Molim te, nemoj praviti scene!” vikala je kroz telefon.
Ipak sam otišla. Vidjela sam ga kako izlazi iz zgrade s istom ženom s fotografija. Ruke su im se dodirivale. Nisam imala snage prići.
Vratila sam se kući slomljena. Jasmina me čekala s toplim čajem i suzama u očima: “Dušo, sve će biti dobro… Moraš mu oprostiti, zbog Lejle…”
Tada mi je sinulo – kako ona zna što se dogodilo? Nisam joj rekla ništa osim da idem van.
Počela sam kopati po njezinim stvarima kad nije bila kod kuće. Pronašla sam poruke koje su si slali ona i Adnan:
Adnan: “Mama, Ajla opet nešto sumnja. Smiri je molim te dok ne završim s Amelom.”
Jasmina: “Ne brini sine, ja ću to srediti. Ajla mi vjeruje više nego sebi.”
Osjetila sam kako mi se svijet ruši pod nogama.
Sljedećih dana nisam mogla gledati ni Adnana ni Jasminu u oči. Skupljala sam snagu da im kažem što znam. Kad sam napokon skupila hrabrost i suočila ih, Adnan je samo slegnuo ramenima: “Što si očekivala? Da će mama biti na tvojoj strani? Ona je moja majka!”
Jasmina je plakala: “Ajla, ja te volim kao kćer… Ali Adnan mi je sin… Nisam znala što drugo napraviti…”
Nisam mogla vjerovati koliko boli može izazvati netko koga voliš kao majku.
Otišla sam s Lejlom kod svoje mame u Mostar. Prvih tjedana nisam mogla ni jesti ni spavati. Mama me tješila: “Znam da boli, ali nisi ti kriva što su te izdali oni kojima si najviše vjerovala.”
Dugo mi je trebalo da ponovno povjerujem ljudima. Još uvijek osjećam gorčinu kad pomislim na Jasminu i Adnana – na sve one večeri kad su sjedili sa mnom za stolom i lagali mi u lice.
Danas živim sama s Lejlom i polako gradim novi život. Još uvijek me proganja pitanje:
“Kako oprostiti nekome tko ti je bio sve – a onda ti slomio srce? Je li moguće ponovno vjerovati nakon ovakve izdaje?”