Ponos bake Mare: Priča o unučici koja je osvojila svijet

“Mare, jesi li ti svjesna što je Lena danas napravila?” povikala je moja sestra Anđa dok je ulazila u kuhinju, noseći još vruću pitu od jabuka. Nije ni stigla skinuti kaput, a već je suznih očiju grlila moju unučicu, koja je stajala na sredini sobe, zbunjena od tolikog uzbuđenja. Ja sam samo šutjela, gledala Lenu i osjećala kako mi se srce puni toplinom. Prije samo nekoliko godina Lena je bila ona tiha djevojčica koja se bojala progovoriti pred razredom, a danas je osvojila prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike, a prošli mjesec donijela je kući i zlatnu medalju s plivačkog prvenstva.

“Bako, jesi li ponosna na mene?” pitala me tiho, kao da se boji mog odgovora. Sagnula sam se, uzela je za ruku i šapnula: “Ljubavi, ja sam na tebe ponosna još otkad si prvi put sama vezala cipele. Ovo danas je samo šlag na tortu.”

Ali nije uvijek bilo lako. Sjećam se dana kad je Lena imala samo šest godina, a njezina majka Ivana, moja kći, radila je dvije smjene u bolnici. Otac joj je otišao u Njemačku, tražeći bolji život, ali rijetko se javljao. Lena je često sjedila u mom krilu, gledala kroz prozor i pitala: “Bako, hoće li tata doći na moj nastup?” Nisam imala srca reći joj istinu, pa sam je samo grlila i obećavala da ću ja uvijek biti tu.

Jedne večeri, dok smo zajedno učile tablicu množenja, Lena je tiho zaplakala. “Bako, svi u razredu imaju roditelje na priredbi, samo mene nitko ne dođe gledati.” Tada sam joj obećala da ću biti njezina publika, njezin navijač i njezin najveći oslonac. I bila sam. Svaki put kad bi nastupala, ja bih sjedila u prvom redu, pljeskala najglasnije i vikala njezino ime.

Godine su prolazile, a Lena je rasla u djevojku koja je znala što želi. Bila je uporna, tvrdoglava, ali i nevjerojatno dobra. Kad su je u školi zadirkivali jer nosi staru odjeću, Lena je samo slegnula ramenima i rekla: “Moja baka kaže da nije važno što nosiš, nego što imaš u srcu i glavi.” Tada sam prvi put shvatila koliko me sluša i koliko joj znači ono što joj govorim.

Najveći izazov došao je prošle godine, kad je Lena odlučila prijaviti se na natjecanje iz matematike. Učiteljica joj je rekla: “Lena, možda bi trebala pokušati s nečim lakšim, ima puno boljih učenika.” Lena je došla kući, bacila torbu na pod i rekla: “Bako, misliš li da ja to mogu?” Pogledala sam je u oči i rekla: “Ako ti vjeruješ u sebe, ja vjerujem još više.” Tada smo zajedno učile svaku večer, rješavale zadatke, smijale se i plakale kad bi joj nešto bilo teško.

Dan natjecanja bio je kao iz filma. Lena je ustala prije zore, obukla svoju sretnu majicu i rekla: “Bako, danas ću ti pokazati da nisi uzalud vjerovala u mene.” Kad su proglasili pobjednika, Lena je stajala na pozornici, a ja sam plakala u publici, ponosna kao nikad prije.

Ali to nije bio kraj. Nedugo nakon toga, Lena je počela trenirati plivanje. Trenerica, stroga žena iz Splita, rekla je: “Ova mala ima srce lavice, ali mora naučiti vjerovati u sebe.” I opet smo zajedno prolazile kroz sve – ranojutarnje treninge, umor, suze kad bi izgubila, ali i osmijehe kad bi pobijedila. Kad je osvojila zlatnu medalju, Lena je potrčala k meni i viknula: “Bako, ovo je za tebe!”

Danas, dok cijela obitelj sjedi za stolom, gledam Lenu i razmišljam o svemu što smo prošle. Ivana, njezina majka, gleda nas s osmijehom, ali u očima joj vidim suze. “Mama, hvala ti što si bila uz Lenu kad ja nisam mogla,” šapće mi dok Lena dijeli komad torte svakome za stolom.

Svi pričaju, smiju se, a ja u sebi osjećam mir. Znam da sam napravila sve što sam mogla. Možda nisam imala novca da joj kupim najljepšu haljinu ili najnoviji mobitel, ali sam joj dala ljubav, podršku i vjeru u sebe. I to je, vjerujem, najvažnije.

Ponekad se pitam, dok gledam Lenu kako grli svoje prijatelje i planira budućnost: Što bi bilo da nisam vjerovala u nju? Bi li danas bila ovako sretna i uspješna? I koliko nas uopće shvaća koliko je važna podrška obitelji, pogotovo u ovim vremenima kad se sve mjeri novcem i uspjehom?

Dragi moji, jeste li i vi nekad morali biti nečiji oslonac kad je bilo najteže? Koliko ste spremni žrtvovati za sreću svojih najmilijih?