Stan između ljubavi i pravde: Priča o nasljedstvu, obitelji i neizrečenim ranama
“Zar ti stvarno misliš da je to pošteno, mama?” Mirjana je stajala nasred moje dnevne sobe, ruku prekriženih na prsima, a glas joj je drhtao od bijesa. Pogledala sam kroz prozor, tražeći smirenje u sivim oblacima iznad Sarajeva, ali ni nebo mi nije moglo pomoći da pronađem prave riječi.
“Mirjana, znaš da sam uvijek željela najbolje za vas…” počela sam tiho, ali ona me prekinula.
“Za nas? Ili za Anu? Jer izgleda da je samo ona tvoja unuka!”
U tom trenutku, osjećala sam kako mi se srce steže. Ana je bila moja prva unuka, dijete mog sina koji je poginuo u prometnoj nesreći prije deset godina. Otkad je ostala bez oca, bila sam joj sve. Druga unuka, Lejla, kćer Mirjane i njenog muža Edina, odrasla je u Mostaru i rijetko smo se viđale. Nikad nismo uspjele izgraditi onaj poseban odnos kakav sam imala s Anom. I sada, kad sam odlučila ostaviti stan Ani čim završi treću godinu studija u Zagrebu, sve je puklo.
Mirjana je nastavila: “Znaš li ti koliko si Lejlu povrijedila? Ona misli da nije dovoljno dobra za tebe! Da nije tvoja prava unuka!”
Nisam znala što reći. U meni se miješala krivnja i opravdanje. Ana mi se uvijek javljala, slala poruke iz Zagreba, pričala mi o svojim ispitima, ljubavima, planovima. Lejla… Lejla je bila tiha, povučena, uvijek u sjeni svoje majke. Kad bi došla kod mene, sjedila bi na rubu kauča i gledala u pod. Nikad nije tražila ništa.
Sjetila sam se prošlog ljeta kad su obje došle na ručak. Ana je pričala o fakultetu, Lejla je šutjela. Pitala sam je kako joj ide u školi, a ona je samo slegnula ramenima. Mirjana ju je pogledala prijekorno: “Odgovori baki!” Lejla je tada ustala i otišla u sobu. Mirjana je uzdahnula: “Nikad neće biti kao Ana.”
Možda sam tada već odlučila.
Ali sada, dok gledam Mirjanu kako briše suze s obraza, osjećam se kao izdajica.
“Mama, znaš li ti koliko si nas povrijedila? Ja sam tvoja kćer! Zar ne vidiš kako nas razdvajaš?”
Pokušavam joj objasniti: “Ana nema nikoga osim mene. Lejla ima vas, ima dom…”
“A što ako joj jednog dana zatreba pomoć? Što ako se osjeti manje vrijednom?”
Nisam imala odgovor.
Te noći nisam mogla spavati. U glavi su mi odzvanjale Mirjanine riječi. Sjetila sam se svog djetinjstva u malom selu kod Livna. Moja majka je uvijek govorila: “Djeca su ti kao prsti na ruci – svi bole kad ih porežeš.” Ali ja sam očito zaboravila tu lekciju.
Sljedećih dana Mirjana mi se nije javljala. Ana mi je poslala poruku: “Bako, jesi li dobro? Čujem da si imala svađu s mamom.” Nisam znala što da joj odgovorim. Nisam htjela da se osjeća krivom.
Jednog popodneva zazvonio je telefon. Bila je Lejla.
“Bako… mogu li doći kod tebe?”
Srce mi je poskočilo. “Naravno, dušo! Uvijek si dobrodošla.”
Došla je tiho, noseći ruksak i pogled pun nesigurnosti. Sjela je za stol i dugo šutjela.
“Znaš…”, počela je tiho, “znam da više voliš Anu. To je u redu. Ja imam mamu i tatu. Samo… ponekad bih voljela da me pitaš kako sam. Da me zagrliš kao nju.”
Osjetila sam suze kako mi naviru na oči. Prišla sam joj i zagrlila je prvi put otkad znam za sebe.
“Oprosti mi, Lejla… Nisam znala da te boli. Mislila sam da ti ne treba ništa od mene…”
Lejla se nasmiješila kroz suze: “Svi trebamo nekoga tko će nas voljeti bez razloga.”
Te večeri dugo smo razgovarale o svemu – o njenim snovima, strahovima, o tome kako se osjeća u svojoj obitelji i među prijateljima. Prvi put sam vidjela Lejlu onakvom kakva jest – ranjivu, ali snažnu.
Sljedećeg dana nazvala sam Mirjanu.
“Kćeri… možda sam pogriješila. Možda sam previše gledala na prošlost, a premalo na vas sada. Ne znam mogu li sve ispraviti, ali želim pokušati.”
Mirjana je šutjela nekoliko trenutaka pa rekla: “Samo nemoj više birati između nas. To boli više nego što misliš.”
Dugo sam razmišljala o svemu što se dogodilo. Stan još nisam prepisala Ani. Sada razmišljam – što znači biti pravedan? Je li ljubav mjera po kojoj dijelimo ono što imamo ili bi pravda trebala biti iznad osjećaja?
Možda će mi netko od vas pomoći pronaći odgovor: Jesam li pogriješila što sam željela pomoći onoj koja mi je bila najbliža ili sam trebala gledati širu sliku? Kako vi dijelite ljubav i pravdu među svojima?