Test koji je razorio moju porodicu: Kako sam jednim pitanjem sve promijenila
“Jesi li ti normalna, Lejla? Kako si mogla to predložiti?” glas mog muža, Dine, odjekivao je kroz stan dok sam stajala u kuhinji, držeći šalicu kave koja se tresla u mojim rukama. Nisam znala što da kažem. Svekrva, Senada, sjedila je za stolom, blijeda kao krpa, a oči su joj bile pune suza i bijesa.
“Samo sam… htjela pomoći. Vidjela sam koliko te to muči, Dino. Ti i tvoj brat ste uvijek sumnjali…” pokušala sam objasniti, ali Dino me prekinuo.
“Nisi ti ta koja treba rješavati naše obiteljske probleme! Znaš li ti što si napravila? Mama ne priča ni s kim od jučer! Tata je otišao kod amidže! Sve zbog tog tvog testa!”
U tom trenutku poželjela sam nestati. Sve je počelo prije nekoliko tjedana, kad je Dino, nakon još jedne svađe sa svojim bratom Adnanom, u šali rekao: “Ma možda nismo ni braća! Pogledaj nas – on crn, ja plav!” Svi smo se nasmijali, ali meni se ta rečenica urezala u pamćenje. Počela sam primjećivati razlike među njima, sitnice koje prije nisam vidjela. I onda sam, glupa kakva jesam, predložila Senadi test očinstva.
“Senada, možda bi bilo dobro da dečki jednom za svagda znaju istinu. Danas je to lako riješiti…” rekla sam joj dok smo pile kavu. Pogledala me kao da sam joj nož zabola u srce.
“Šta ti to meni govoriš? Da sam ja… da sam ja nešto skrivala svojoj djeci? Da sam ih lagala cijeli život?”
“Ne, ne! Samo mislim da bi im bilo lakše…”
Ali već tada sam znala da sam pogriješila. Senada je ustala i otišla bez riječi. Sutradan je cijela porodica znala za moj prijedlog. Dino nije mogao vjerovati što sam napravila. Adnan mi nije htio ni pogledati u oči. Moj sin Tarik pitao me zašto je nena tužna i zašto tata spava na kauču.
Nisam znala kako popraviti stvari. Pokušala sam razgovarati sa Senadom, ali nije mi otvarala vrata. Pisala sam joj poruke, izvinjavala se, nudila da sve zaboravimo. Nije odgovarala.
Dino je bio hladan prema meni danima. “Znaš li ti koliko si povrijedila moju mamu? Ona je cijeli život žrtvovala za nas! A ti si došla i posijala sumnju!”
Noću nisam mogla spavati. U glavi su mi odzvanjale riječi koje mi je jednom rekla moja mama: “Ne miješaj se u tuđe porodice, Lejla. Nikad ne znaš šta se krije iza zatvorenih vrata.” Nisam poslušala.
Jedne večeri Dino se vratio kasno kući. Sjela sam pored njega na kauč i pokušala ga zagrliti, ali se odmaknuo.
“Dino, molim te… Znam da sam pogriješila. Samo sam htjela pomoći. Ti si bio nesretan, stalno si govorio da te brat ne razumije… Mislila sam da će vam istina pomoći da se zbližite.”
Pogledao me umorno.
“Neke istine bolje je ne znati, Lejla. Neke stvari treba ostaviti na miru. Sad smo svi razdvojeni zbog tebe.”
Sljedećih dana situacija se samo pogoršavala. Senada je prestala dolaziti kod nas. Tarik ju je pitao zašto ga više ne vodi u park. Adnan je preselio kod djevojke i nije odgovarao na Dinove poruke.
Jednog jutra zazvonio mi je telefon. Bila je to Senada.
“Lejla, dođi kod mene. Moramo razgovarati.”
Srce mi je lupalo dok sam išla prema njenom stanu. Otvorila mi je vrata i pustila me unutra bez riječi. Sjela je za stol i gledala me ravno u oči.
“Znaš li ti koliko boli kad te vlastita snaha optuži da si lagala svojoj djeci? Ja sam ih rodila, Lejla! Ja sam ih odgajala sama dok je njihov otac radio po Njemačkoj! Nikad nisam ni pomislila da bi neko mogao posumnjati u mene!”
Nisam mogla izdržati suze.
“Senada, oprosti mi… Bila sam glupa. Nisam htjela povrijediti tebe ni tvoje sinove. Samo sam htjela pomoći Dini…”
Senada je uzdahnula.
“Znam ja da si ti dobra žena i majka. Ali neke rane nikad ne zarastu. Sad će uvijek ostati sumnja među nama. I to zbog jednog testa koji nikome nije trebao.”
Vratila sam se kući slomljena. Dino me zagrlio prvi put nakon dugo vremena.
“Možda će proći vrijeme pa će sve biti kao prije,” šapnuo je.
Ali ja znam da neće. Povjerenje koje jednom pukne teško se vraća.
Ponekad se pitam: Jesam li stvarno pogriješila što sam željela istinu? Ili su neke tajne ipak vrijednije od mira u porodici? Šta biste vi uradili na mom mjestu?