Imala sam pravo izbaciti svekrvu iz kuće?
“Ne mogu vjerovati da si to napravila, Ivana!” vikao je Dario, moj muž, dok su mu ruke drhtale od bijesa. Stajala sam nasred dnevnog boravka, još uvijek osjećajući miris parfema njegove majke, Mirjane, koji se miješao s mirisom svježe skuhane kave. Pogledala sam ga ravno u oči, pokušavajući suspregnuti suze. “Nisam imala izbora. Ona je prešla sve granice!”
Sve je počelo prošlog petka, kad mi je zazvonio mobitel dok sam slagala rublje. “Ivana, dolazim kod vas na nekoliko dana. Dario mi nije odgovorio na poruke, pa ću ga iznenaditi. Spremi mi sobu.” Nije to bio upit, bio je to nalog. Mirjana nikad nije pitala, uvijek je očekivala. Uvijek je bila ta koja odlučuje, a ja sam bila samo supruga njezinog sina – nikad dovoljno dobra.
Dario je radio do kasno, pa sam sama dočekala Mirjanu. Ušla je s dvije torbe i pogledom koji je odmah prešao preko mojih cipela ostavljenih u hodniku. “Opet nered, Ivana? Zar nisi naučila kako se vodi kućanstvo?” Progutala sam knedlu i nasmiješila se, kao i uvijek. “Bit će sve u redu, Mirjana. Samo se smjestite.”
Prva večer prošla je u tišini. Dario je bio umoran i povukao se u sobu, a Mirjana i ja smo sjedile za stolom. “Znaš, Ivana, kad sam ja bila mlada, kuća mi je uvijek blistala. Nisi valjda opet naručila pizzu? Zar ne znaš kuhati nešto domaće? Dario voli sarmu…”
Sutradan sam otišla na posao, a Mirjana je ostala sama u stanu. Kad sam se vratila, dočekao me kaos – moji papiri s posla bili su razbacani po stolu, a laptop otvoren. “Što ste radili s mojim stvarima?” pitala sam zbunjeno.
“Tražila sam recept za sarmu na tvom računalu. I našla sam tvoje mailove s kolegom… Znaš li da nije primjereno tako razgovarati s muškarcima? Dario bi trebao znati kakvu ženu ima!”
Osjetila sam kako mi krv vrije. “To su poslovni mailovi! Nemate pravo čitati moju poštu!”
Mirjana je samo odmahivala glavom. “Ja imam pravo znati što se događa u životu mog sina! Ako ti nešto skrivaš, ja ću to otkriti.”
Te večeri sam prvi put ozbiljno razgovarala s Dariom. “Ona prelazi granice. Ne mogu više ovako!”
Dario je samo šutio i gledao u pod. “Znaš kakva je moja mama… Samo želi najbolje za nas.”
Ali nije bilo bolje – bilo je gore. Mirjana je počela zvati moju majku i žaliti se na mene, govoriti susjedima kako ne znam voditi kućanstvo i kako Dario pati zbog mene. Jednog dana sam došla kući i zatekla Mirjanu kako premeće po mojoj ladici s donjim rubljem.
“Što radite?!” viknula sam.
“Tražim ti čistu pidžamu. Očito ne znaš gdje ti što stoji!”
Te noći nisam mogla spavati. Srce mi je lupalo kao ludo, a suze su mi navirale same od sebe. Osjećala sam se kao gost u vlastitoj kući.
Sljedeće jutro Mirjana je otišla predaleko. Pripremila je doručak za Darija i mene – ali samo za njega stavila svježe pečene kiflice i domaći džem, a meni servirala stari kruh i hladnu kavu. Pogledala me s osmijehom: “Nadam se da ti ne smeta što sam mužu pripremila ono što voli. Ti si ionako na dijeti, zar ne?”
Tada mi je pukao film.
“Dosta! Ovo je moja kuća! Vi ste gost! Ako ne možete poštovati mene i moj prostor, molim vas da odete!”
Mirjana me pogledala kao da sam joj zabola nož u leđa. “Ti ćeš mene izbaciti iz kuće mog sina? Ti?!”
Dario je ušao u kuhinju baš kad je Mirjana uzimala torbu.
“Što se događa?”
“Tvoja žena me tjera iz kuće! Nakon svega što sam učinila za tebe!”
Dario me pogledao – prvi put bez riječi obrane za svoju majku.
Mirjana je otišla uz tresak vrata, a ja sam ostala sjediti za stolom, drhteći od šoka i tuge.
Danima nakon toga Dario nije razgovarao sa mnom. Šutnja je bila gora od svađe. Osjećala sam krivnju, ali i olakšanje – napokon sam postavila granicu.
Moja mama me zvala: “Ivana, nisi ti kriva što si branila svoj dom. Ali znaš da će ti ovo zamjeriti cijela njegova obitelj… Jesi li spremna na to?”
Ne znam jesam li spremna na posljedice. Znam samo da više nisam mogla živjeti pod tuđim pravilima.
Ponekad se pitam – jesam li bila preoštra? Jesam li trebala još jednom progutati ponos zbog mira u kući? Ili svaka žena ima pravo reći: dosta?
Što biste vi napravili na mom mjestu? Je li obitelj vrijedna žrtvovanja vlastitog dostojanstva?