Posljednji razgovor: Susret s bivšim mužem zbog našeg sina
“Ivana, molim te, samo ovaj put… Ne tražim ništa više, samo da se oprostim od Leona.” Glas mu je bio tih, gotovo slomljen, ali meni je u ušima odzvanjao kao udarac. Stajala sam na balkonu našeg malog stana u Novom Zagrebu, gledala u sivilo neba i osjećala kako mi se srce steže. Ruke su mi drhtale dok sam stiskala mobitel.
Godinama sam gradila zidove oko sebe, štiteći sebe i sina od njegove nevjere, laži i nestajanja. Kad je prije dvije godine otišao s onom ženom iz Sarajeva, nisam plakala pred Leonom. Nisam plakala ni pred majkom, ni pred prijateljicama. Plakala sam noću, tiho, da me nitko ne čuje. I sad, kad mi je rekao da odlazi iz Hrvatske zauvijek i da želi vidjeti sina posljednji put, osjećala sam kako se sve vraća – bol, bijes, nemoć.
“Mama, tko je to bio?” Leon je stajao na vratima dnevne sobe, držeći plišanog medu. Imao je samo osam godina, ali oči su mu bile ozbiljne, preozbiljne za dijete. “Tata?”
Klimnula sam glavom. “Da, ljubavi. Tata bi te htio vidjeti.”
Nisam znala što reći dalje. Kako objasniti djetetu da ga otac nije zvao mjesecima, a sad odjednom želi doći? Kako objasniti sebi da možda moram dopustiti taj susret? U meni se sve lomilo.
Te večeri nazvala sam svoju sestru Anu. “Ne mogu to napraviti, Ana. Ne mogu ga opet pustiti u naš život. Bojim se da će Leon opet patiti.”
Ana je šutjela nekoliko trenutaka. “Ivana, znam da ti je teško. Ali Leon ima pravo na svoj oproštaj. Možda će mu to pomoći da shvati da nije on kriv što je tata otišao.”
Zatvorila sam oči i sjetila se svih onih noći kad sam Leona tješila jer tata nije došao na rođendan ili ga nije nazvao za Božić. Sjetila sam se kako sam mu slagala da je tata zauzet poslom, da ga voli ali ne može biti tu. Lagala sam jer sam ga htjela zaštititi.
Sljedećih dana nisam spavala. U glavi su mi se vrtjele slike: Leon sjedi nasuprot ocu kojeg jedva poznaje; ja stojim sa strane, pokušavam ostati jaka; ili možda Leon plače i moli tatu da ostane… Nisam znala što je gore.
U petak popodne zazvonio je zvono na vratima. Srce mi je preskočilo. Leon je sjedio za stolom i crtao, a ja sam duboko udahnula prije nego što sam otvorila vrata.
Tamo je stajao Dario – moj bivši muž. Izgledao je starije, umornije nego prije. Pogledao me u oči i tiho rekao: “Hvala ti što si mi dopustila ovo.”
Nisam odgovorila. Samo sam se pomaknula u stranu i pustila ga unutra.
Leon je podigao pogled i na trenutak zastao. Onda je ustao i nesigurno prišao Dariju.
“Bok, tata,” rekao je tiho.
Dario je kleknuo pred njega i zagrlio ga. Nisam mogla gledati tu scenu bez da mi suze navru na oči. Osjećala sam se kao da stojim na rubu ponora – svaki njihov pogled, svaka riječ bila je poput noža.
“Leon, moram ti nešto reći,” započeo je Dario drhtavim glasom. “Tata mora otići daleko zbog posla… Možda se nećemo dugo vidjeti. Ali uvijek ću te voljeti. Nikad to nemoj zaboraviti.”
Leon ga je gledao zbunjeno. “Zašto ne možeš ostati? Zar sam nešto krivo napravio?”
Dario ga je čvrsto zagrlio. “Ne, sine… Ti si najbolji dječak na svijetu. Tata nije bio dobar tata, ali to nije tvoja krivnja. Oprosti mi…”
U tom trenutku nisam više mogla izdržati. Okrenula sam se prema prozoru i pustila suze da teku niz lice.
Nakon nekoliko minuta Dario se ustao i pogledao me. “Ivana… Hvala ti što si bila bolja majka nego što sam ja bio otac.” Njegove riječi su me pogodile jače nego što sam očekivala.
Nakon što je otišao, Leon je dugo šutio. Navečer me pitao: “Mama, hoće li tata ikad više doći?”
Nisam imala odgovor. Samo sam ga zagrlila i rekla: “Ne znam, ljubavi. Ali ja ću uvijek biti tu za tebe.”
Te noći ležala sam budna i razmišljala o svemu što smo prošli – o izdaji, o samoći, o snazi koju sam morala pronaći zbog sina. Pitala sam se jesam li napravila pravu stvar što sam dopustila taj oproštaj ili sam samo otvorila stare rane koje nikad neće zacijeliti.
Možda nikad neću znati odgovor na to pitanje.
Ali jedno znam – majčinska ljubav nema granica i ponekad moramo biti jači nego što mislimo da možemo biti.
Ponekad se pitam: Je li bolje zaštititi dijete od boli ili mu dopustiti da osjeti istinu? Što biste vi napravili na mom mjestu?