„Zašto ne kuhaš kao Sanja?” – Ispovijest jedne supruge za obiteljskim stolom
„Zašto ne kuhaš kao Sanja?” – riječi su koje su mi zapele u grlu još prije nego što sam ih uopće čula. Dario je sjedio za stolom, gledao u tanjur i uzdahnuo, a ja sam već znala što slijedi. Djeca su šutjela, osjećajući napetost u zraku, dok sam ja pokušavala progutati knedlu koja mi se stvorila u grlu.
„Znaš, Ivana, kad smo bili kod Marka i Sanje prošli vikend… pa ona je napravila tri vrste kolača, juhu i pečenje. Sve je bilo kao iz restorana. Ne znam kako ona stigne sve to, a ima i malu bebu.”
Pogledala sam ga, pokušavajući ostati mirna. „Dario, znaš da radim svaki dan do šest. Kad dođem kući, prvo perem ruke, pa trčim po djecu kod mame, pa domaća zadaća, pa veš… Kuham koliko stignem.”
On je samo odmahnuo glavom. „Ma nije stvar u tome… Samo kažem da bi mogla malo više truda uložiti. Pogledaj Sanju, ona uživa u tome.”
U tom trenutku sam osjetila kako mi se srce steže. Nisam znala što je gore – to što me uspoređuje s drugom ženom ili to što ne vidi koliko se trudim. Djeca su gledala u mene, čekajući moju reakciju. Osjetila sam sram i ljutnju istovremeno.
Te noći nisam mogla spavati. U glavi su mi odzvanjale njegove riječi. Sjetila sam se svih onih večeri kad sam umorna kuhala juhu od povrća jer nisam imala snage za ništa drugo. Sjetila sam se kako sam jednom zaboravila staviti sol jer sam bila preumorna. Sjetila sam se i kako sam prošli mjesec ostala bez novca do plaće pa smo jeli tjesteninu tri dana zaredom.
Sljedeće jutro probudila sam se ranije nego inače. Pogledala sam Darija kako spava i pitala se zna li on uopće koliko mi je teško. Zna li da svaki dan brojim kune na kasi prije nego što kupim meso? Zna li da me šefica gleda poprijeko kad tražim slobodan dan zbog djece? Zna li da mi je mama rekla da sam se „zapustila” jer više ne nosim šminku?
Na poslu nisam mogla prestati razmišljati o sinoćnjem razgovoru. Kolegica Mirela me pitala jesam li dobro. „Ma znaš kako je… opet doma problemi,” rekla sam joj tiho.
„Moj muž stalno priča kako njegova sestra sve stigne – i posao i djecu i kolače i teretanu,” povjerila mi se Mirela. „A ja jedva dišem.”
Osjetila sam olakšanje što nisam sama. Ali to nije riješilo moj problem kod kuće.
Navečer sam odlučila razgovarati s Dariom. Djeca su bila kod bake, pa smo napokon imali mir.
„Dario,” počela sam tiho, „znam da ti smeta što ne kuham kao Sanja. Ali znaš li ti koliko mi je teško? Znaš li da svaki dan osjećam krivnju jer mislim da nisam dovoljno dobra žena ni majka?”
Gledao me iznenađeno. „Pa nisam mislio ništa loše…”
„Ali boli me kad me uspoređuješ s drugima,” nastavila sam. „Sanja je doma s bebom, ima pomoć od svekrve i voli kuhati. Ja radim deset sati dnevno i pokušavam sve držati pod kontrolom. Zar ti nije važnije da smo zajedno za stolom, makar jeli samo juhu?”
Dario je šutio. Prvi put nakon dugo vremena vidjela sam da razmišlja o mojim riječima.
„Možda si u pravu,” rekao je tiho. „Nisam razmišljao o tome.”
Te večeri nismo večerali ništa posebno – samo sendviče i jogurt. Ali atmosfera je bila drugačija. Djeca su pričala o školi, Dario me pitao kako mi je bilo na poslu. Osjetila sam olakšanje, ali i tugu zbog svega što smo prešutjeli godinama.
Sljedećih dana trudila sam se manje gristi samu sebe zbog hrane na stolu. Ponekad bih kupila gotovu juhu, ponekad naručili pizzu. Dario više nije spominjao Sanju ni njene kolače.
Jedne subote došla nam je Sanja na kavu s Markom i bebom. Sjeli smo za stol, a ona je uzdahnula: „Ivana, ne znam kako ti sve stižeš uz posao! Ja doma poludim od dosade, pa kuham samo da nešto radim.”
Pogledala sam Darija, a on je sramežljivo spustio pogled.
Te večeri ležala sam u krevetu i razmišljala – koliko nas žena živi pod pritiskom tuđih očekivanja? Koliko puta smo same sebi najgori sudac? I hoće li ikada naši muževi shvatiti da ljubav nije u savršenoj večeri nego u svakodnevnim sitnicama?
Možda nisam Sanja, ali jesam Ivana – i to bi trebalo biti dovoljno.
Ponekad se pitam: koliko nas još sjedi za stolom s knedlom u grlu zbog tuđih usporedbi? I hoćemo li ikada naučiti voljeti sebe baš takve kakve jesmo?