Kad ti najbolja prijateljica okrene leđa: Priča o izdaji i novom početku

“Ne mogu vjerovati da mi to radiš, Ivana!” vrištala sam kroz suze, držeći mobitel tako čvrsto da su mi zglobovi pobijelili. S druge strane linije, tišina. Nije imala hrabrosti reći ni riječ. “Marija, nisam to planirala… Znaš da nisam…” prošaptala je napokon, ali njezin glas mi je zvučao kao hladan vjetar kroz razbijen prozor.

Sjedila sam na podu dnevne sobe, okružena starim fotografijama na kojima smo Ivana i ja bile nerazdvojne – od osnovne škole do fakulteta, s ljetovanja na Braču, s rođendana, s moje svadbe. Sve te slike sada su me gušile. Moj bivši muž, Dario, bio je na svakoj drugoj slici. Nikad nisam ni pomislila da će njih dvoje završiti zajedno. Nikad.

Sve je počelo prije godinu dana, kad je Dario otišao. Razvod je bio težak, ali Ivana je bila uz mene. Ili sam barem tako mislila. Kad mi je sin Filip upao u loše društvo i završio u policijskoj stanici zbog tuče, Ivana je bila prva kojoj sam se obratila. “Ne mogu sad, Marija… Imam svojih problema,” rekla mi je tada. Nisam znala da su njezini problemi zapravo – Dario.

Nisam spavala noćima. Pitala sam se gdje sam pogriješila. Jesam li bila loša prijateljica? Loša supruga? Loša majka? Filip je šutio po cijele dane, zatvoren u svojoj sobi, a ja sam pokušavala biti jaka zbog njega. Ali kad sam saznala da su Ivana i Dario zajedno – i to od susjede Ane, a ne od njih – slomilo me.

“Mama, pusti ih… Nisu vrijedni tvojih suza,” rekao mi je Filip jedne večeri dok smo sjedili za kuhinjskim stolom. Pogledala sam ga i shvatila koliko je odrastao u tih nekoliko mjeseci. “Ali ona mi je bila kao sestra…” prošaptala sam. Filip me zagrlio, prvi put nakon dugo vremena.

Nakon nekoliko tjedana, stigla je pozivnica za vjenčanje. Bijela omotnica s njihovim imenima ispisanim zlatnim slovima: Ivana i Dario. Nisam znala bih li plakala ili se smijala toj ironiji. “Nećeš ići, zar ne?” pitao me Filip. Samo sam odmahivala glavom.

Moja mama, Milena, pokušavala me utješiti: “Znaš, dušo, ljudi se mijenjaju… Ali prava prijateljstva ne bi smjela ovako završiti.” Tata je šutio, ali sam vidjela tugu u njegovim očima dok je gledao kako se raspadam.

Jedne večeri, dok sam šetala praznim ulicama Sarajeva, susrela sam Lejlu, staru poznanicu iz srednje škole. “Čula sam što se dogodilo… Ako ti treba netko za razgovor, tu sam,” rekla mi je iskreno. Prvi put nakon dugo vremena osjetila sam da nisam potpuno sama.

Počela sam se viđati s Lejlom na kavi svake subote. Pričale smo o svemu – o djeci, poslu, životu. Polako sam shvatila da život ide dalje, bez obzira na sve izdaje i boli.

Ali noći su bile najteže. Ležala bih budna i vrtjela po glavi sve što se dogodilo. Sjećanja su navirala: kako smo Ivana i ja dijelile tajne ispod školskih klupa; kako mi je držala ruku kad mi je umrla baka; kako smo zajedno sanjale o budućnosti u kojoj ćemo biti susjede i zajedno čuvati unuke.

Jednog dana odlučila sam otići do Ivane. Morala sam čuti njezino objašnjenje licem u lice. Otvorila mi je vrata s osmijehom koji nije bio njezin – bio je to osmijeh žene koja nešto skriva.

“Zašto?” pitala sam bez uvoda.

Ivana je uzdahnula: “Marija… Dario i ja… jednostavno se dogodilo. Nisam htjela da te povrijedim. Znam da zvuči kao izgovor, ali… zaljubila sam se.”

“A ja? Naše prijateljstvo? Sve što smo prošle?” glas mi je drhtao.

“Znam… I žao mi je. Ali ne mogu promijeniti ono što osjećam,” rekla je tiho.

Okrenula sam se i otišla bez riječi. Na ulici sam duboko udahnula hladni zrak i osjetila olakšanje – kao da sam napokon pustila nešto što me gušilo mjesecima.

Filip se polako izvlačio iz svojih problema. Počeo je trenirati nogomet i upoznao nove prijatelje. Ja sam pronašla posao u maloj knjižari u centru grada. Svakog dana sve manje sam mislila na Ivanu i Darija.

Ali ponekad, kad navečer sjedim sama uz šalicu čaja i gledam stare slike, pitam se: Je li moguće ikada potpuno oprostiti izdaju? Može li srce ponovno vjerovati nakon što ga najbliži slome?

Što vi mislite – može li se prijateljstvo obnoviti nakon ovakve izdaje ili su neke rane jednostavno preduboke?